Rajko: Šovinizam kao underground stil propalice
Sredovječni prosijedi novinar, umjetnik i politička ispičutura prve klase Rajko Vasić, poznat je po lošem kopiranju gorih od sebe.Svoje pisanje definira kao namjerno provociranje kako bi izazvao što veći odgovor i ispitao granice(...)
Svaka medijska scena ima ovakve bizarne, vulgarne ili naprosto, divljački bezobrazne likove koji senzacionalizmom ili niskim provokacijama skreću pažnju na svoje mentalne dijareje i trovanja. Školski primjer takve hejterske budale je Rajko Vasić, bivši sekretar SNSD.
http://www.radiosarajevo.ba/novost/1979 ... kadeta-fuj
Druga klasa , iza njih, su oni sofisticiraniji, koji rade za savjetničke ili konsultantske plaće, pišući "analize" za potrebe stvaranja ili održavanja tenzija, te skretanje pažnje sa nedjela svojih poslodavaca. Njihove tekstove u stopu prati agencijska podrška (posebno SRNA), koja te nevjerovatne monologe besmisla i spinovanja redovito šalje na redakcijske mailove svih pretplaćenih portala i štampe. Najistaknutiji trol samoproglašene kaste "analitičara", je naravno Dževad Galijašević. Ne ulazeći u puku tačnost činjenica koje navodi, ono što zapravo bode oči je uporno izvlačenje dešavanja iz konteksta, predimenzioniranje, te ubacivanje potpunih laži u tzv."analize". Ove su , opet, potkrijepljene, "dokazima" u vidu brojeva, bez izvora ili sa izvorom krajnje sumnjive reputacije.
Dževad: "Daj Dževada"
Sasvim sličan recept, kao kombinaciju gore navedenih, koristi i Služba za proizvodnju Stvarnosti i kreiranje Mišljenja Fahrudina Radončića.
Avaz: Koncept beskrajnog ponavljanja udaraca
Ova služba je zapravo Unutrašnjopolitički odjel redakcije najtiražnijeg&najčitanijeg&najuglednijeg dnevnika Bošnjaka svih vremena, Dnevnog avaza.
Matriks bošnjačkog novinarskog ludila i shizofrenije je zapravo sačinjen od svega 5-6 ljudi, a tu bijednu činjenicu prikrivaju bombastični naslovi i korištenje plurala u obraćanju, te formulacije koje čitaocu sugeriraju da "već treba da misli" ono što mu loš novinar napiše. Kako rekoh, nekolicina solidno plaćenih, dobro obaviještenih ali očajno loših novinara, pokušavaju isfrustriranom puku reći šta da misli, i to se često mijenja iz dana u dan.
Jeftinoća, otrovnost, i bijeda takvog stila se opravdavaju riječima vlasnika koji je Avaz definirao kao novinu "za svakoga" te lakonsko dopuštenje da "svako ima pravo na podršku Avaza na početku svog političkog rada, a kasnije (parafraziram) zavisi od rezultata". No, nisu rezultati ono što nekoga određuje kao metu, ma koliko novinar podataka imao kao argument, već patološka paranoja i osvetoljubivost vlasnika novine.
Oni su, kako se određuju, mjerilo i patriotizma, i nečijeg dobrog i lošeg rada, i početka i kraja nečije karijere.
Dakle, tema je zlo koje imamo u medijima, istaknuti likovi i redakcije.
Volio bih da na ovoj temi polako iseciramo stvarnost koja stoji iza ovih bloggera, analitičara, plaćenih huškača i te svite koja živi od sijanja straha, tenzija i jeftinih emocija.
Kakvi su to novinari? Kakav je mentalni sklop tih ljudi i njihovi motivi? Novac? Osjećaj moći zbog datog prostora za manipulaciju? Možda ucjena?
