[Novosti]

Novosti: Za sve one koji nas posjećuju putem mobilnih telefona: WAP verzija Foruma Radio Sarajeva je:
Da bi imali mogućnost pregleda linka, molimo Vas da se registrujete ili prijavite ukoliko već imate Korisnički račun.

[Mo_Sacirbey]

Mo_Sacirbey

Mo_Sacirbey

Zadnji postovi: Mo_Sacirbey

Prikaši statistiku: Mo_Sacirbey.

• 
• Klokan skače, klok, klok!
• Hrabri forumaš
• Dipl. Forumaš
• Rejting: 116
• Postova: 1958
• Sude mi, zato što svoje volim!

Titom? 

[Lusinda]

Lusinda

Lusinda

• Gost

nancy, samo brzopotezno:


1) da, bas tako -- ima sud, ima zakon, pa neka se ganjaju.  hu d fak kers?  cemu pompa, to je upravo sto pitam non-stop.  naravno da ne zelim da se ovom liku (ili bilo kome drugom, meni prvoj) 'gleda kroz prste' vec zelim da bude njemu kako i drugima -- po zakonu, i zelim da se taj zakon dosljedno i pravedno sprovodi a ne onako kako se nekome u sudu ili opstini digne kua to jutro.   sa tim da taj zakon valjda ima i komponente ljudskih prava u sebi (or not?).  ono sto potenciram je nedostatak prioriteta, jer ponovicu -- imamo mi vecih legal fish to fry od jednog AH.  jebote, ovdje gdje zivim pun kua ilegalnih imigranata, pa sta.  ako nema dodatnik kriminalnih radnji, malo ko na to obraca paznju, niti je to za naslovnice NY Timesa.  a koliko mogu da vidim, kriminalne radnje ovdje postoje ne od strane AH vec od BH vlasti -- koje su mu dale drzavljanstvo in the first place na upitan nacin.  pa nije usao sa papirima koje je sam sebi ostembiljao.


2)  topalovic jeste za mene umno poremecen covjek, sto je mogao vidjeti svako ko ga je vidio kod senada "u emisiji".  a i da nije, i dalje ostaje moja tvrdnja da ce malo ko od sebe napraviti "slucaj" jer su za to potrebni i mediji.  tako da sudeci po 'slucajevima' koje imamo, nije isto kad te zakolje bradonja sa kokardom na celu i kad te zakolje bradonja u kratkim hlacama.  ovo drugo je eto, gore.  jer sve su zivotinje jednake, a neke su malo jednakije, pa tako jos nemamo nijedan isprocesuiran slucaj ubistva povratnika u RS u kojem je ubica bio srbin a ubijeni ne-srbin.  meni se eto cini da bi pocetak sa ovakvim "slucajevima" dusu dao za uspostavljanje povjerenja i pravne drzave, al ko mene pita...

3)  moj komentar glede pokrivene djevojke se odnosio na clanak iz dana od prije jedno godinu dana u kojem je medijska paznja DATA roditeljima jedne takve djevojke.  znas i sama da taj clanak nikada ne bi bio napisan da je ona otisla u jehove ili hare krisne (digresija i pitanje za nedima -- da li protjerati i sve one domace blecke koji odose u hare krisne, jer se tako kod NAS nikad nije oblacilo a i taj njini bog nam je brate sumjiv?).  znaci, ponovo se vracam na davanje medijske paznje irelevantnim slucajevima a sve u cilju kreiranja 'halabuke'.  mi ne vidimo sumu od drveca.

4)  BH u svom procesu 'postajanja' pravnom drzavom moze odluciti da krene boljim i efikasnijim putem.  koja je meni korist od oduzimanja nekog drzavljanstva, dok mi se cengici, brankovici, i ini lopovi i ubice secu drzavom (dozvolicu sebi da kazem da je zloglas na ovo mislio kad je rekao da se AH nije obogatio)?  zar to ne bi bio bolji put, i zar to ne bi uspostavilo zdravije osnove "sistema" kojem se nadamo?  a onda ce taj sistem isprocesuirati sitne ribe protiv AH -- a AH JESTE SITNA RIBA.  ono sto govorim je da se kuca ne kradi od krova, a mi imamo masu precih i bitnijih problema od jednog AH.  sto ne znaci da mu treba 'gledati kroz prste', vec znaci da se riba cisti od glave pa ako podjemo od onih koji su ga doveli i koji su mu dali ta drzavljanstva bice bolje za sve nas.  a doci cemo i do njega.  on i njegov 'slucaj' sam po sebi samo daju privid pravne 'akcije' bez da ce se ista fundamentalno promijeniti.

5)  sad, glede drzavljanstva ljudi rodjenih van BH.  kao sto rekoh, znam slucaj svojih roditelja koji nisu imali nikakvih problema jer su uradili ispis i upis kad su sljegli u sarajevo prije 50 godina.  svako ko je imao validnu BH licnu kartu i ispis iz prijasnjeg ne-BH mjesta boravka (kao sto su moji roditelji imali, i kao sto su trebali imati svi oni koji su eto tu zivjeli) su automatski imali (pravo na) BH drzavljanstvo 1992.  problemi za koje ja znam su ljudi koji se nikad nisu prijavili kako treba u BH, sto najvjerovatnije u praksi znaci da se nisu ispisali iz ranijeg drzavljanstva (ova "drzavljanstva" su u biti bila samo zvanicna mjesta boravka u datim republikama, tj. validna licna karta).  jebote, ja sam se selila iz jedne sarajevske mahale u drugu, pa sam se morala odjaviti u prvoj opstini i prijaviti u drugoj.  a ako ima masa problema glede ovakvih slucajeva, pa eto -- mozemo i na njima graditi pravnu drzavu, ja sam prva za.

Samo da napravim malo poredjenje ovoga sto si napisala sa jednom situacijom ovde u US, prije 3-4 godine (godina dvije manje-vise)...

Poceo rat u Iraku-vec izginulo kamara Amera prosjecne starosti 23 god., benzin poskupio nestao kao duplo, radna mjesta nestaju svaki dan a ono sto ostane od biznisa, seli se u Hong Kong il' Tajland il Indiju il' Kinu...krive Osamu za Tornjeve u NYC, a hapse muslimane koji zive u US godinama i salju ih u Gvatanamo....i usred ove cijele frke, Bush je licno intervenirao u slucaju Teri Shajvo koja je 10 godina lezela ko biljka u krevetu i koja je licno i personalno rekla svom muzu kojeg je voljela i s kojim je veoma lijepo zivjela godinama prije nesrece, da u slucaju vegetacije u kojem je ona bila, iskljuci aparate koji je drze u zivotu (u njenom slucaju-prestanu je hraniti)....

Pa ko ga ne bi volio, rodila ga majka Barbara sebi  retardiranog

[InfraredRidingHood]

InfraredRidingHood

InfraredRidingHood

• Gost

Ja samo volim što smo mi pravna država, jebo pare:

[InfraredRidingHood]

InfraredRidingHood

InfraredRidingHood

• Gost

[Eksluzivno: Ispovijest Nihada Ćosića, vojnika Al-Ka'ide, koji za sebe tvrdi]

I, još me nešto zanima; šta ćemo s pacijentima as such, hoćemo li i njega i kamo protjerati??? Trebalo bi, mišamu, ovi nije zdrav. Ili je on OK jer je "naš"?

Eksluzivno: Ispovijest Nihada Ćosića, vojnika Al-Ka'ide, koji za sebe tvrdi (I dio)

Ja sam terorist na Allahovom putu!
   
Njegova priča je nevjerovatna taman u mjeri u kojoj je neprovjerljiva. Obavještajni izvori se, međutim, slažu u jednom: Nihad Ćosić jest uhapšen u Pakistanu i jest osumnjičen da je, pod imenom Abdul Rahman, bio pripadnik Al-Ka'ide. On sam pak tvrdi da je to još uvijek. Štaviše, opisi jezivih "podviga" kojima se hvali toliko su plastični da pred njima nije moguće ostati ravnodušan. Nihad Ćosić tvrdi da ni sam ne zna koliko je nevjernika ubio, ali i da će opet to raditi, čim mu bh. vlasti ponovo izdaju pasoš. Dok čeka putne isprave, živi u predgrađu Sarajeva i uglavnom je nezaposlen. Otac je jedanaestogodišnje djevojčice i ima dvije žene

Piše: Eldin Hadžović
Foto: Nino Maričić


Nihad Ćosić: "Imao sam plan da, u ime Allaha, ubijem kjafira Mušarafa, ali sam u međuvremenu uhapšen i Allah ne dade da se taj plan ispuni!"

"Elhamdulillah, nakon svih tih dogaĐaja spavam mirno, kao tek rođena beba. Brada mi uprskana krvlju, a ja je samo operem i kažem - elhamdulillah (hvala ti, Bože; prim.aut.), učini me stanovnikom Dženneta!" Nihad Ćosić, koji se predstavlja i kao Abdul Rahman - a tvrdi da mu to nije jedino borbeno ime - ovim je riječima opisao svoja osjećanja nakon što je, prema vlastitim tvrdnjama, zaklao zarobljenog australskog vojnika. Ćosić tvrdi da je zarobljenog vojnika zaklao u Afganistanu, za vrijeme borbi za distrikt Musa Qalu, koji se nalazi na sjeveru južne afganistanske provincije Helmand. Prema njegovom kazivanju, vojnika je zarobio tokom borbe talibana sa združenim kanadsko-britansko-američko-australskim snagama, a na opasku da nema izvještaja o pogibiji australskih vojnika u periodu o kojem govori (pozna jesen 2005), Ćosić odgovara: "To je sasvim razumljivo. Svi ti izvještaji koji dopiru do vas su američki. Eto, nedavno je objavljeno da je do sada u Iraku poginulo oko 4.000 američkih vojnika, ali ja pouzdano znam da ih je samo prošle godine poginulo toliko i da ih je od početka okupacije Iraka poginulo triput više!"

Zvanični izvještaji, na koje se poziva CNN, kažu da je u Iraku od početka okupacije, 2003, do prvog februara ove godine poginulo 4.249 vojnika Koalicije, a tačno - 3.943 Amerikanca, dva Australca, 174 Britanca, 13 Bugara, jedan Čeh, sedam Danaca, dva Holanđanina, dva Estonca, jedan Fidžijac, jedan Mađar, 33 Talijana, jedan Kazahstanac, jedan Korejanac, tri Latvijca, 22 Poljaka, tri Rumuna, pet Salvadoraca, četiri Slovaka, 11 Španaca, dva Tajlanđanina i 18 Ukrajinaca.

Čak i kad s rezervom gledamo na vjerodostojnost priče o klanju nevjernika u afganistanskim pustarama, začuđuje mirnoća pripovjedača kojom objašnjava i kojom priznaje da je počinio morbidno ubistvo. "Jednog sam uhvatio - mislim da je bio Australijanac, i pitam ga na engleskom što je došao. Napao si čast muslimana! - kažem ja njemu. On kumi, moli, plače - džabe mu sve. Morao si razmišljati ranije!, opet mu govorim. Tu nema pokajanja, to je kjafir (nevjernik; op.aut.), za njega nema nade. To bi bilo isto i kad bi oni mene uhvatili. On zna da mu je smrt neminovna, sve će reći samo da se spasi. Ali spasa nema. Kad kaže što ima - Allah zna šta se s njim dešava. I samo Allah zna koliko sam ljudi ubio. Znam koliko sam ih zaklao. Neću reći tačan broj, ali ako bih uzeo dvije ruke, ne bih ih prstima mogao pobrojati. I vazda ću ih ubijati. Ubijao sam Srbe, Amerikance, Ruse i Engleze, hvala dragom Allahu."

Dok ovo govori, Nihad se igra privjeskom za ključeve i nehajno razgleda po prostoriji u kojoj sjedimo. Nikako da se složi s insistiranjima autora ovog teksta da je to što govori jezivo, strahotno, jednostavno - neljudski. "Ma, ti ne razumiješ - meni to nije strašno! To je sunnet (običaj zasnovan na postupcima poslanika Muhammeda; op.aut.), kako ne shvataš?! Pa i Poslanik je sjekao ljudima glave! Možeš ga zaklati po vratu s donje strane, ali to je laka smrt, žrtva odmah izgubi svijest. Ali ako ga zakolješ po vratu s gornje strane, onda osjeti smrt i pravu bol, sve dok mu ne presiječeš kičmenu moždinu. Muhammedov ashab (pratilac, prijatelj; prim.aut.) Ali je sjekao neprijateljima glave. Što sam ja bolji od njega?! Pa ja njega slijedim! Ashabi su moji uzori i dičim se time. Ti i ja se zato razlikujemo jer Allah kaže - udrite ih po njihovim šijama, a svi znamo gdje je šija." Dok prestravljeni autor ovog teksta u nevjerici vrti glavom, Nihad zaključuje: "Ja podržavam džihad, i dok sam živ podržavat ću borbu na Allahovom putu. Ko god odbaci borbu, Allah će ga poniziti."

Put džihada Nije da Nihad Ćosić nema izvjesnih pokrića za ispričano. Iz Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine je Danima potvrđeno da se Ambasadi BiH u Islamabadu u januaru 2007. "telefonom obratila osoba koja se predstavljala kao Nihad Ćosić i koja je tražila informacije u vezi sa izdavanjem putnog lista, tvrdeći da je izgubila pasoš". Nakon toga, rekao nam je Fahrudin Došljak iz Odjela za odnose s javnošću MVP-a BiH, ta osoba se nije više javljala niti je dolazila u Ambasadu. I sam Ćosić potvrđuje da je u tom periodu boravio na teritoriji Pakistana. BHRT je prenio tvrdnje Ministarstva odbrane BiH da je Ćosić pasoš izgubio na ilegalnom proputovanju do Pakistana. No, ono što je prije tačno godinu dana uzbunilo mnoge svjetske, a naročito njemačke medije jeste činjenica da je Nihad Ćosić, nakon što se javio Ambasadi BiH, uhapšen pod sumnjom da je povezan sa terorističkom mrežom Al-Ka'idom. Prema pisanju njemačkog Der Spiegela, Nihad Ćosić je osumnjičen da je posjećivao ili planirao posjete kampovima za obuku terorista. Dodatnu sumnju - a to je i sam Ćosić potvrdio - izazvala je činjenica da je njegov pasoš pronađen u Al-Ka'idinom kampu, nedaleko od mjesta Zamzola.

Nadalje, izvještaji o Ćosićevom hapšenju u Pakistanu se razlikuju i međusobno, ali i od njegovog svjedočenja. Domaći mediji su prenijeli agencijsku vijest prema kojoj su pakistanske obavještajne službe Ćosića uhapsile 30. januara u južnom Veziristanu (na pakistansko-afganistanskoj granici), dok on tvrdi da su ga pripadnici američke obavještajne službe CIA uhapsili u Rawalpindiju, gradiću, zapravo predgrađu Islamabada, i to 17. januara! Treba napomenuti da su regularne pakistanske vojne snage, prema pisanju The Washington Posta, čiji se autor poziva na izjavu general-majora Shaukata Sultana, napale talibanski kamp nedaleko od Zamzole i pritom ubile 25 do 30 militanata. Znakovito je da je zračni napad na kamp izvršen rano ujutro, u utorak 16. januara 2007, dakle samo dan prije nego što će CIA uhapsiti Ćosića! "Naš kamp je bio četiri kilometra dalje, povukao sam se u unutrašnjost, a sutradan sam uhapšen. Prvo je naišlo šest plavih pakistanskih helikoptera, a za njima i tri Apachea, iako Amerikanci tvrde da nisu učestvovali u napadu. To nisu bili militanti nego civili, ja sam ih izvlačio iz ruševina."

Pojedini mediji su prenijeli i izjavu ambasadora BiH u Pakistanu Damira Džanke, prema kojoj je Ćosiću u Ambasadi izdan privremeni putni list, ali je na našu dodatnu provjeru Ministarstvo demantiralo da je ambasador Džanko ikada dao tu izjavu. Medij koji je prenio izjavu je San, a Ćosić je u utorak 22. januara doslovno nogom ušao u redakciju ovog sarajevskog dnevnog lista, isprepadao novinarke i novinare, te zaprijetio da će ih sve dići u zrak! Mensur Osmović, glavni i odgovorni urednik Sana, potvrdio je ovu priču, napomenuvši da "pretpostavlja da se radi o mutnom čovjeku": "Prijetio je da će drugi put doći s eksplozivom, govorio je da mu ni Amerikanci nisu mogli ništa, a ja sam sve uredno prijavio policiji." Budući da je u međuvremenu Ćosić već zakazao sastanak sa novinarima Dana, za njim je nastala opća potjera. Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo su ga uhapsili, nakon čega se ispostavilo da ga potražuje i MUP HNK-a, i to zbog teške krađe! Međutim, Ćosić je, nakon što je prebačen u Mostar - oslobođen. "Taj čovjek jest bio prebačen kod nas, ali smo u međuvremenu ustanovili da ga više ne tražimo. Pustili smo ga: on je, što se nas tiče, slobodan čovjek", rekao nam je Srećko Bošnjak, glasnogovornik MUP-a HNK-a.

U prvi mah se dalo pomisliti da je Ćosić upao u redakciju Sana zato što su pratili njegov slučaj te zato što su ga u tekstovima povezali s Al-Ka'idom, ali će on sam Danima otkriti svoje stvarne motive: "Ja jesam član Al-Ka'ide i ne smeta mi kad me zovu teroristom! Allah je rekao da teroriziramo njegove neprijatelje - ja to radim i dičim se time. Ako je tako - onda ja jesam terorist na Allahovom putu, za razliku od ovih bradonja ovdje koji se predstavljaju kao muslimani. U Sanu su napisali da je moj iman (snaga vjerovanja; op.aut.) opao, pisali su da sam za kjafire radio protiv svoje braće. To je ljaga na moje ime i čast, zato sam otišao da im zaprijetim! A to još nije gotova priča - naći ću novinara koji je to napisao kad-tad...", prijeteći je izgovorio.

Diplomatski izvor na koji se pozivao San ustvrdio je upravo suprotno - da je njemačka obavještajna služba ubacila Ćosića među polaznike kampa Al-Ka'ide u Afganistanu, te da su mu pokazane dvije fotografije na kojima su bili Abu Muhammed, poznatiji pod imenom Ismail Jerba, i Abu Abdullah zvani Farad. Za njih se tvrdi da su instruktori Al-Ka'ide koji su obučili dva libijska studenta u Njemačkoj za izradu eksplozivnih naprava uz pomoć visokozapaljivih hemijskih supstanci. Prema istom izvoru, studente je njemačka tajna služba BND uhapsila nakon terorističkog napada na londonski metro u julu 2005, a od Ćosića je traženo da locira ove instruktore i pokuša sa njima doći do afganistansko-pakistanske granice, gdje bi ih antiteroristički timovi američke CIA-e, njemačkog BND-a i pakistanskog ISI-a mogli uhvatiti.

Pakao u Afganistanu, bomba u Madridu Ćosić tvrdi upravo suprotno: da je upravo on jedan od Al-Ka'idinih instruktora za obuku spravljanja eksploziva! "Ja iza sebe imam dvanaest godina džihada - u Bosni, Čečeniji, Afganistanu i Pakistanu. Ja sam činio sve da, kao pravi mudžahid, poginem na Allahovom putu, i to će se, ako Allah dadne, i desiti!" Usto, tvrdi da i danas kontaktira sa "braćom" u Afganistanu, te da od njih povremeno dobija novac, instrukcije i, ako ustreba, fetve ukoliko se nađe pred nerješivim vjerskim pitanjem. Preko svake mjere mu je važno, čini se, da se pomno naglasi da on nije izdajnik talibana i da se objavi: "Ja jesam bio u jedinici Al-Ka'ide. Pristao sam da govorim za medije samo da napišete, ako smijete, ono što ću ja reći protiv Amerike, a što niko nije htio da sasluša."

Nihad Ćosić je, prema podacima do kojih su Dani došli u Ministarstvu sigurnosti BiH, rođen u Muhlackeru, u Njemačkoj 6. novembra 1977, a prvu CIPS-ovu ispravu je dobio u MUP-u Kantona Sarajevo, u Hadžićima 2. novembra prošle godine. Njegova pojava nije ostala neprimijećena. Naši pouzdani izvori iz Ministarstva sigurnosti tvrde da je Ćosić jedno vrijeme bio pod pomnom pratnjom pripadnika Odjela za borbu protiv terorizma, ali da je već sada "daleko pao na listi prioriteta" te da je utvrđeno da "ne predstavlja sigurnosnu opasnost za Bosnu i Hercegovinu".

"Pa, ja i nisam opasnost za BiH", kaže Ćosić. "Ali tamo...", prisjeća se sad već užarenih očiju - očigledno iz želje da pokaže snagu svoje vjere, koja mu, kako on tvrdi, nalaže da terorizira nevjernike: "Moja specijalnost je pravljenje eksplozivnih naprava za uništavanje tenkova. Meni su nudili da radim Dresden, da organiziram napad na novu željezničku stanicu. Ali meni je draže tamo, gdje je prava borba. Osim toga, u Evropi me znaju, odmah bi me uhapsili", objašnjava. "Ja sam emir (vođa; op.aut.) za rukovanje eksplozivom. Radio sam sa grupama od po četiri-pet polaznika. Moj zadatak je bio da povremeno prenesem novac i planove jer sam se lako kretao. Imao sam plan da, u ime Allaha, ubijem kjafira Mušarafa, ali sam u međuvremenu uhapšen i Allah ne dade da se taj plan ispuni! O detaljima toga plana sad ne bih govorio jer ne znam hoće li se taj plan nekad aktivirati."

Ćosić je uvjeren da njegovi pretpostavljeni, za koje tvrdi da se kriju po vrletima na afganistansko-pakistanskoj granici (Veziristanu), neće imati nikakvih problema zbog njegovih istupa u medijima, te da će "i dalje dobijati pomoć od njih" jer on ne otkriva načine na koji oni "preko dvadeset godina uspješno djeluju". Cinici bi, na osnovu ove izjave, rekli da je Al-Ka'ida nešto kao lanac restorana (mogao bi se zvati Na Osami), a ne zločinačka teroristička organizacija.

Kad slušate izlaganje čovjeka koji se predstavlja kao stručnjak za eksplozive, spravljanje ubojitih sredstava se čini kao najlakši posao na svijetu, praktično - zabava: "Čisti C-4 se teško može nabaviti, zato se koristi hidrogen-peroksid, koji mu pojačava dejstvo. To se može naći vrlo lako, samo ako imaš veze u hemijskoj industriji. Od 750 kilograma tog praha se može napraviti negdje oko 25 kilograma C-4. Mi smo to dobivali spakirano u plavim buradima, a u Afganistanu samo nazovem šejha i kažem da mi trebaju te i te supstance, i to mi se mora osigurati. Dok hemičar u bazi ne stavi potrebne sastojke, ja ne mogu ništa raditi. Kad dobijem sve, pojačam dejstvo eksploziva, naročito ako se radi o TNT-u, koji je najslabiji. A, pošto pravim protutenkovske mine, objasnit ću - eto, kad dobijem dojavu da tenk treba naići, tada, pošto tenk teži nešto oko 40 tona, koristim dvije granate 155-ce, koje punim smjesom. Otprilike dva kilograma eksploziva su dovoljna za tenk. Eksploziv se polaže na mjestu gdje tenk prolazi - zakopava se u zemlju i na njega se lijepi mehanizam za detoniranje, koji je spojen s mobitelom. Važno je da nađem neki marker, veliki kamen ili grm, na osnovu kojeg se s daljine mogu orijentirati kad da aktiviram paklenu mašinu. Kad tenk naiđe - sve što treba da uradim je da sačekam da dođe na pola markera. Onda ukucam 1, 2, 3, bismillah i... Svi u tenku budu praktično kuhani, oči im iz lobanja poispadaju."

Ćosić tvrdi da je isti mehanizam, koji je navodno i sam često koristio, upotrijebljen u terorističkom napadu na madridsku željezničku stanicu koji je odnio 191 život, dok je 1.755 osoba bilo ranjeno.

"Da ne ispadne da sam ja na neki način umiješan u napade na madridsku željeznicu - upoznao sam braću koja su to napravila. Čak su me i pitali za savjet koji mehanizam da upotrijebe. I ja sam im rekao. Ali ne znam nikakve detalje o tome - a i da znam, ne bih ih otkrio. Mogu reći samo da su pare za taj napad došle iz Njemačke. Koliko ja znam, u Hamburgu je bio centar, a u Hannoveru je napad pripreman. Tu se plan i razrađivao. U pripremama su učestvovala četvorica ili petorica emira i isto toliko pomagača iz Madrida. Ljudi koje su uhapsili pod optužbom da su pripremali taj napad bit će osuđeni, a sa tim nemaju ništa."

Ako Bog da džihad... Ćosić otkriva svoju intimniju povezanost sa napadačima na Madrid, čak tvrdi da je i sam trebao učestvovati u ovom masakru: "Glavni emir napada na željezničku stanicu u Madridu je još živ, Allah da ga sačuva, i mislim da ga nikad neće ni uhvatiti. Ja sam čak trebao biti učesnik toga napada, međutim, oni su znali da ja blisko radim sa braćom iz Afganistana, tako da taj posao nisam mogao prihvatiti jer sam imao prioritete u Afganistanu. A u suštini, njima nije ni trebala pomoć jer ih je bilo dovoljno. Oni su mene pitali koji mehanizam detonacije da koriste, da li satni mehanizam ili daljinsko upravljanje - rekao sam im da je bolje daljinskim upravljačem, sa mobitelom. Vibracija na mobitelu aktivira inicijalnu kapsulu i onda dolazi do detonacije. Upoznao sam mnogu vrijednu braću - upoznao sam Al-Muhajira, koji je bio osumnjičen za 11. septembar. Upoznao sam Abdurahmana Panjaba koji je organizirao napad u Londonu 7. jula 2005, tako sam upoznao i ljude koji su radili pripremu napada u Madridu."

Nakon slušanja Ćosićevih smirenih izlaganja o smrti stotina civila (ili zarobljenih vojnika, svejedno), nije se moguće oteti pitanju koje se samo po sebi nameće: zašto je i kako ovaj čovjek još uvijek na slobodi? Za sada se samo može nagađati - ili protiv njega nema dovoljno dokaza, ili su tačne tvrdnje o njegovoj povezanosti sa njemačkim obavještajnim službama. A možda se pak njegova teško provjerljiva priča doima suviše surrealnom da bi se njome bavile relevantne službe?

Kako bilo - ništa ga ne priječi da slobodno i normalno živi sa, kako tvrdi, dvije (?!) žene! "Ja ne prihvatam ovdašnje zakone, ja se držim samo Allahovog zakona, a on mi dozvoljava da za sebe uzmem četiri. I nema tu priče!" Usto, tvrdi da Bosni i Hercegovini trenutno ne prijete teroristički napadi, bar što se njega tiče, odnosno da on lično "nije dobio nikakve instrukcije". A da jeste: "Ubijanje ljudi, pa i u Bosni - to je druga stvar. Ako emir naredi da se neko ubije, ja mu tražim argumente. Ako mi dokaže da je taj koga treba ubiti kjafir, onda se ja pokoravam. Emirova se volja mora izvršiti."

"Ali, meni je također naređeno da, u ime Allaha, učinim hidžru (da se preseli; op.aut.) i da se borim na drugim mjestima gdje je muslimanima potrebno. Možda će Allah dati da bude džihada u Bosni, ja svaki dan molim Allaha da to bude. Ali, Allah je na drugim mjestima otvorio vrata džihada - imaš Somaliju, Nigeriju, Alžir, Čečeniju - pa izvoli. Ja ovo ne mogu podnijeti, ja želim da poginem na Allahovom putu, kao šehid."

Kako je Ćosić progovorio

Za pare, a može i džabe!
   
Nihad Ćosić se novinaru Dana javio dan nakon upada u redakciju Sana. Predstavio se kao pripadnik Al-Ka'ide ponudivši da ispriča svoju priču. Spominjao je tekstove objavljene u Sanu, ali ne i da je već "posjetio" redakciju ovog lista. Također, pitao je koliko bi Dani platili za njegovu ekskluzivnu priču. Ništa, rečeno mu je, a on se pohvalio sastankom sa Amarildom Gutićem na kome planira vidjeti "koliko će BHRT ponuditi". Gutić je, saznajemo, na sastanku sa Ćosićem odbio mogućnost da intervju plati.

U međuvremenu je Ćosić postao nedostupan, a do nas je stigla vijest iz MUP-a Kantona Sarajevo da je uhapšen zbog upada u redakciju Sana, te proslijeđen MUP-u HNK-a. Kasnije će se ispostaviti da je Ćosićev automobil korišten u izvršenju teške krađe, ali pošto ga mostarski policajci nisu mogli povezati sa tim događajima (jer je u vrijeme njihova izvršenja bio van zemlje), oslobođen je, nakon čega se vraća u Sarajevo.

Dani su Ćosića kontaktirali s pitanjem da li je tačno da je prijetio bombom redakciji Sana, na šta je on odgovorio: "Tako mi Allaha, nisam prijetio nikakvom bombom. Rekao sam im da ću ih dići u zrak!" Još jednom je odbio razgovor za Dane, uz objašnjenje: "Imamo problem. Avaz mi je ponudio 500 KM da im dam intervju, pod uvjetom da nijednoj agenciji ne dam prije. Morat ćeš malo pričekati, druže!" No, nakon nekoliko pitanja koja su se ticala ranije objavljenih navoda o njemu, Ćosić je pristao: "Ma, nije meni do para, elhamdulillah, imam koliko mi treba. I neki strani mediji su me kontaktirali, ali oni su odmah nudili pare, mislio sam da je i ovdje tako."

Put u džihad

Kako do Al-Ka'idinog kampa

Pred kraj 2005, u oktobru, Nihad Ćosić je krenuo na put iz Njemačke s planom da se domogne Afganistana. Diplomatski izvor, na koji se pozivala domaća štampa, tvrdio je da mu se u putu pridružio jedan islamizirani Nijemac, na šta Ćosić odgovara da nikakav Nijemac nije išao sa njim, već da je na put krenuo sam. U definiranju polazišne i odredišne tačke se slažu, ali ne baš u detaljima oko maršrute - naprimjer, San tvrdi da je Ćosić putovao vozom do Milana, autobusom do Atine, pa avionom do Istanbula, dok u Ćosićevoj verziji taj put izgleda ovako: vozom do Milana, vozom do Ankone, trajektom do jednog manjeg mjesta u Grčkoj (tvrdi da se ne sjeća naziva), taksijem do Atine, pa tek onda avionom do Istanbula.

Na opasku da se u izvještaju navodi kako je iz Atine telefonirao, on kaže: "Ha, vidiš kako lažu kjafiri! Nisam telefonirao iz Atine, nego iz Istanbula!" Dakle, slažemo se - Ćosić se - i prema izvještaju i prema vlastitim tvrdnjama - javio Ibrahimu Turkiju, bivšem borcu Al-Ka'ide, čije ime je postalo poznato nakon što su ga u Afganistanu uhapsili američki vojnici još 2002. "Da. Čuo sam se sa njim, on je imao zadatak da me sačeka", objašnjava Ćosić. Zanimljivo je da se Turkijevo ime nalazilo na popisu zatvorenika Guantanama, i to baš u vrijeme kad se u Istanbulu sastao sa Ćosićem, koji je imao zadatak da iz Istanbula trojicu "braće" povede na odredišta u Afganistanu.

Dok razgovaramo o putanji njegovog kretanja, pred Ćosića stavljamo slabiju mapu regije. No on, sa sigurnošću nekoga ko ili vrhunski poznaje teren ili je vrhunski naučio geografiju Afganistana i Pakistana, pokazuje na mapi položaje neucrtanih toponima, spominjući usput prevozna sredstva koja je koristio i vrijeme koje mu je trebalo da put pređe. Prema njegovim tvrdnjama, trojica mudžahedina-novaka - Abu Nur, Abu Talat i Abu Zaar, svi Turci - iz Istanbula su krenuli autobusom jer nisu imali novaca, dok je Ćosić odletio za Teheran. Dogovor je bio da se ponovo okupe u Mashhadu, mjestu nedaleko od iransko-pakistanske granice, odakle su zajedno trebali poći dalje. "Ja sam došao avionom do Teherana, a autobusom do Mashhada, gdje sam pokupio ovu trojicu. Rastao sam se sa njima u Vanni, negdje oko 3. decembra 2005." Usput navodi podatak da je njihov put od Istanbula do Mashhada trajao 36 sati. "U Mashhadu smo ostali pet-šest dana", govori i potvrđuje: "Dobro su napisali, Abu Bakr Uzbeki nas je odveo do Zahidana, gdje su nas preuzeli vodiči Ali Akbar El-Tajiki i Dadarjan Tajiki." Prezimena mudžahedinskih ratnika često sugeriraju zemlju iz koje ratnik dolazi (Uzbeki, Tajiki, Jazairi, Turki...), pa se ista ova imena pojavljuju u kazivanju neimenovanog diplomatskog izvora Sana uz permutaciju prezimena, pa se vodiči zovu Ali Akbar Uzbeki i Dadar Jan Tafiki. "Ma, nemaju oni pojma! Jesu li normalni?! Pa tamo piše da smo pješice otišli do Taftana! Imaju li pojma koliko je to? To je blizu 70 kilometara! Naravno da smo imali auto, vozio ga je neki Iranac, Abu Haji se zvao, on je plaćen za to."

Put ih je vodio iz Irana kroz Pakistan, objašnjava pokazujući prstom po karti, duž same granice sve do Quette, gdje se priključuju obuci, zajedno sa još 50 boraca (mahom Turaka). Obuku je vodio poznati mudžahedin Abu Umar Al Turki. Nakon toga odlazi u Degan, gdje se sreće sa Sallemom Al Jazairiem, bivšim pripadnikom El Mudžahida, koji je povezivan s terorističkim napadom u Mostaru 1997. Ćosićeva se priča donekle razlikuje od izvještaja obavještajaca kad je riječ o dešavanjima u kampu. On, recimo, tvrdi da je bio jedan od vođa obuke za rukovanje eksplozivom, dok obavještajci spominju Sulejmana Al Jazairija i njegovog zamjenika Abu Bashira iz Kuvajta. Njih Ćosić naziva "svojim kolegama" te ispravlja: "Al Jazairi je, kao što mu i ime kaže - iz Alžira, a nikako iz Afganistana. Osim toga, taj Abu Wafa Al Saudi, kojeg spominju, nije bio naš logističar, već je on hranom i ostalim potrepštinama snabdijevao porodice mudžahida dok su oni bili na terenu."

"Ja nisam nikome rekao da su Abu Muhammed i Abu Abdullah u Iranu ili drugdje, kako se pisalo. I danas se čujem sa njima, oni su na drugim mjestima. I ja nisam pobjegao u Bamu nakon napada na Zamzolu. Đe ću pobjeć' od braće?! Dobio sam zadatak da se povučem. Tačno je, dobro su me upratili kjafiri, prošao sam kroz Bamu, ali na putu za Rawalpindi, gdje sam napokon uhapšen."

BHDANI, broj 556; 08.02.2008.

[InfraredRidingHood]

InfraredRidingHood

InfraredRidingHood

• Gost

[Eksluzivno: Ispovijest Nihada Ćosića, vojnika Al-Ka'ide (II dio)]

Eksluzivno: Ispovijest Nihada Ćosića, vojnika Al-Ka'ide (II dio)

Dajte mi pasoš, odoh ja u Irak
   
Nihad Ćosić je u januaru prošle godine uhapšen u Pakistanu pod sumnjom da je pripadnik Al-Ka'ide, uz konkretne dokaze da je bio u Al-Ka'idinom kampu, smještenom četiri kilometra od Zamzole. Ćosić to ni ne negira, čak se otvoreno hvali navodnim ubistvima koje je počinio u Afganistanu. Protiv njega pakistanske vlasti nisu pronašle nikakve konkretne dokaze, te je isporučen Bosni i Hercegovini, u kojoj ga Kazneno-popravni zavod u Zenici nije imao razloga zadržati. Iako tvrdi da je spreman počiniti teroristički napad "ako mu emir naredi", još uvijek je slobodan, što nije praksa u Evropi

Piše: Eldin Hadžović
Foto: Nino Maričić


Nihad Ćosić: "Guantanamo je smiješan u poređenju sa pakistanskim zatvorima za koje niko ništa ne zna"

Vijest o hapšenju Nihada Ćosića u Pakistanu njemačke su vlasti shvatile vrlo ozbiljno. Njemačka kancelarka Angela Merkel je, prvi put nakon 11. septembra 2001. i napada na New York i Washington, sazvala sjednicu takozvane Sigurnosne grupe, koja se sastaje samo u slučajevima ozbiljne prijetnje. Prema analizama njemačke obavještajne službe BND i CIA-e, sve je više njemačkih islamista koji su u izravnom kontaktu s Al-K'aidinim operativcima u Pakistanu. Iste analize pokazuju da oni povremeno odlaze u tu zemlju kako bi dobili eksploziv, znanje i potrebnu dozu vjerske indoktrinacije.

Profil militantnog selefije Nihad Ćosić, koji se otvoreno hvasta klanjem nevjernika u Afganistanu, savršeno se uklapa u ovaj profil - rođen je u Mühlackeru i do svoje 15. godine je živio u Njemačkoj, u Pforzheimu. Nije pretjerano objašnjavao potrebu da se u tom uzrastu okrene militantnim selefijskim shvatanjima, tek sa nepunih 16 godina se priključio odredu El-Mudžahedin u Bosni. Za njega, kaže, to je bio put selefa. Obuku je, po dolasku u BiH, započeo u kampu u Orašcu. Regruti su najprije prolazili 40-dnevnu vjersku poduku, neku vrstu ultrabrze medrese, koju je predvodio šejh Abu Hamza al-Masri. Nakon toga su se priključivali odredu El-Mudžahid.

Taj dio priče se po plastičnim opisima mudžahedinskih zločina ne razlikuje znatno od kazivanja Adnana Mešanovića, koji je prije dvije godine na stranicama Dana svjedočio kako se, također kao maloljetnik, priključio El-Mudžahidu. No, razlika među njima je, ipak, u tome što je Mešanović nakon užasa, kojih se na Vozući kao dječak nagledao, žustro odbacio selefijska shvatanja. Nihad Ćosić se, pak, razočaran sudbinom El-Mudžahida i ukupnim, nedžihadskim karakterom rata u BiH, odlučio okušati u drugim ratovima u kojima učestvuju radikalni islamisti. Po njemu, logičan izbor je bio Čečenija. Kaže da mu je Njemačka brzo dosadila. "Nakon svih tih ljepota i Allahove blagodati u džihadu, ne mogu se naviknuti na Njemačku. Dobar dan, guten tag, i sve to... Nisam mogao, puna mi je glava toga."

Podsjećamo, ispostavilo se da je Ćosić imao i bh. pasoš, koji je pronađen u terorističkom kampu u Pakistanu nedaleko od Zamzole, gdje se Ćosić obučavao za rukovanje eksplozivom. Glasnogovornik pakistanske vojske Shaukat Sultan je nakon napada pakistanskih snaga na spomenuti kamp izjavio da je "među militantima bilo i stranih državljana", ali i da "među njima nije bilo meta koje bi predstavljale prijetnju". Ipak, na sastanku Sigurnosne grupe predočeni su i podaci da se osim Nihada Ćosića i izvjesnog Alima N., još dvojica Nijemaca nalaze u pakistanskim zatvorima: Tolga D. i Husein al-M. Njemački mediji su prenijeli da su obojica uhvaćeni u istom području, te da su kod sebe imali nekoliko hiljada eura, satelitske telefone i lažne potvrde da su izbjeglice iz Afganistana, s kojima su lako prelazili granicu. Ćosić također tvrdi da je u vreći za spavanje, koju su mu oduzeli obavještajci, imao ušivenih 12.000 dolara namijenjenih za ubistvo Perveza Mušarafa! Nakon napada na Zamzolu je prošao kroz Lahore, putem za Rawalpindi.

Na putu za dženet čekale su ga džehenemske muke. "Mene su uhapsili u Rawalpindiju 17. januara, u jednoj kući. Neko me je izdao, nema se tu šta reći. Klanjao sam sabah kad je u kuću upala gomila specijalaca. Nisam se opirao. Stavili su mi crnu vreći na glavu i izveli me napolje."

Džehenem na dunjaluku Vijest o Ćosićevom hapšenju objavljena je 30. januara 2007. i nije moguće utvrditi da li je stvarno ispitivan u "kući bola", no, Ćosić tvrdi da je tamo bio izložen nehumanom tretmanu, elektrošokovima, izgladnjivanju i teškom prebijanju. S tim se olako miri, napominjući da je on bio u ratu, te da ni on ne bi imao milosti prema zarobljenicima. "Kakvi zarobljenici, ja to ne uzimam!", kaže. "Nisu me mogli držati na pakistanskoj teritoriji. Dvadeset minuta vožnje autom do helikoptera i onda do Bagrama, u Afganistan. Zapravo, ja sam tek od drugih zatvorenika saznao da je to Bagram, pošto je zatvor pod zemljom i nema šanse da znaš. Tu je počelo mučenje. Pitali su me za položaje mudžahida, za planove nekih napada, za moje kontakte sa Evropom. Ja sam rekao da sam došao da učim znanje o islamu. Jednom su me skinuli golog, poprskali vodom i stavili u hladnjaču da se zaledim", priča.

"Ja sam znao da će nas provjeravati i pratiti, ali nisam imao pojma da će nas uhapsiti. Oni su znali, osjećao sam to po pitanjima, da ja imam neke veze sa mudžahidima, ali nisu za to imali nikakvih dokaza. Nisam imao kod sebe nikakvih zabilješki, brojeva telefona, ništa. Imao sam 4.000 rupija svojih para, a to je oko 80 dolara. Stalno sam ponavljao da sam izgubio pasoš i rekao sam im da sam ja već kontaktirao našu ambasadu povodom toga. Moji roditelji su već bili obaviješteni, bio sam miran jer sam znao da mi se neće ništa desiti, tim prije što ima braće koja su tamo po pet godina, a da niko ne zna gdje su. U susjednoj sobi je bio još jedan brat - slušao sam njegove jauke sve dok nije umuknuo. Ne znam šta je bilo s njim, ali mislim da je podlegao batinama."

Nihad tvrdi da je kasnije vraćen u Rawalpindi, u civilni zatvor, i da je već tada znao da će biti pušten. "Niko ne bi mogao objasniti otkud ja u Bagramu ako sam uhapšen u Pakistanu. U tom zatvoru je bilo još pedesetak mudžahida, a kažu da u Pakistanu ima oko 5.000 takvih zatvora, tako da je Guantanamo smiješan u poređenju sa pakistanskim zatvorima za koje niko ništa ne zna. To je džehenem na dunjaluku. Ubiše. Kad sam došao u Pakistan, Amerikanci me nisu tukli, nego me je ispitivala pakistanska obavještajna služba. Oni su bili batinaši, a Amerikanci su me ispitivali, pripadnici CIA-e. Uskoro mi je omogućeno da se sastanem sa našim ambasadorom, a do tada je i tortura prestala."

Na ispitivanju su Ćosiću navodno pokazane i fotografije snimljene u kampu. "Vidim se na slici, sa 84-om u rukama, a ne mogu poricati da nisam bio. Jedino sam pogriješio što nisam stavio masku na lice. Šta sam za ta tri mjeseca preživio, ne mogu opisati. Oni se stalno pozivaju na demokratiju, ali - kad te tamo uhvate, nema demokratije, nema ničega."

Čudotvorac Osama U julu je, kako tvrdi, prebačen u drugi, manje siguran zatvor. Tu je, kaže, prvi put mogao zahtijevati hranu, medicinske usluge, zubara... "Bio sam skroz polomljen. Ne znam gdje je taj zatvor bio jer su mi prilikom transporta uvijek stavljali crnu vreću na glavu. Vidio sam Pakistan samo dok sam bio na slobodi. Zadnji put kad su me ispitivali, pitali su me samo za Bosance. Pitali su za Porču, za nekog Sabahudina Fijuljanina, kojeg su SFOR-ovci uhapsili negdje kod Tuzle, nemam pojma. Pitali su me za Jusufa Barčića, a ja nisam u tom trenutku ni znao da je šejh poginuo. Tek kad su me dopremili u Zenicu, tek su onda našli moj pasoš u jednom kampu gdje se obučavaju braća."

Dosadašnji tok pripovijesti Nihada Ćosića po scenariju podsjeća na slike koje o tajnim istražnim zatvorima odašilje Hollywood. Međutim, to nije ništa prema načinu na koji Ćosić govori o Osami bin Ladenu, svom uzoru, uz čije ime uvijek napomene "Allah sa njim bio zadovoljan". "Taj je čovjek tako blag", kaže. Amerikanci, ma koliko se trudili, "nikad neće uhvatiti šejha Osamu", tvrdi Ćosić. Ne pomažu ni super brzi stealth avioni, poznati i nepoznati sateliti, opaki helikopteri, infracrveni dalekozori, ništa? Ne, kaže Ćosić i pita: "Je li bolja njihova ili Allahova tehnika?" Pripovijeda kako je jednom prilikom Osama bin Laden uspio zavarati trag opkoljene čete talibana tako što je bacio šaku prašine u pravcu američkih vojnika, nakon čega su se on i ostali talibani mirno udaljili.

Nakon otvaranja sukoba američkih i talibanskih snaga, enormno je narasla proizvodnja i prodaja opijuma i njegovog derivata heroina. Pokazatelji govore da se trgovina opijumom utrostručila, a nepregledna polja maka se nalaze baš na teritoriji koju kontroliraju talibani. BBC je još prije četiri godine prikazao dokumentarac koji potvrđuje da su talibani glavni uzgajatelji opijuma u Afganistanu, koji je jedan od najvećih proizvođača opijuma na svijetu. Prema podacima Ureda UN-a za narkomaniju i kriminal (UNDOC), proizvodnja opijuma tokom 2006. godine porasla je za rekordnih 59 posto u poređenju sa prethodnom godinom, a UNDOC bilježi i veći porast tokom 2007. Na sve to Ćosić tvrdi da je riječ o proizvodu američke propagande, te da talibani "spaljuju polja maka kad na njih naiđu".

Epilog Kome odgovara ovakva priča? Pravdanje zločina, pozivanje na ubijanje, prijetnje? Podsjetimo da je Nihad Ćosić prije nepunih mjesec dana upao u redakciju dnevnih novina San, kada je prijetio prestravljenim novinarkama i novinarima da će ih dići u zrak! Ćosić tvrdi da je njegova uloga u Bosni i Hercegovini pozivanje na džihad i bijesan je na "braću" koju naziva "bradonjama" upravo zato što oni to ne rade! Iz istih razloga je bijesan i na reisa, koji se nije oglasio povodom činjenice da sada pojedinci, vidno indoktrinirani i preko svake mjere sumnjivi, već otvoreno pozivaju na ubijanje nevjernika! "Prvo će moje pojavljivanje u medijima zasmetati bradonjama jer ja javno pozivam na džihad! Ko god odbaci borbu i postojanje borbe u islamu, Allah će ga poniziti. Ja sam dao prisegu šejhu Aymanu Zawahiriju, najtraženijem čovjeku poslije šejha Osame, kad sam se u Deganu sastao s njim."

Sigurnosne agencije Ćosića ne smatraju prioritetom, niti mogućom prijetnjom, ali, potvrđeno nam je, ne ispuštaju ga iz vida. Za sada, imamo samo Ćosićevu riječ da ni od koga nije dobio naređenje da, na Allahovom putu, izvede teroristički napad u Bosni. Njegove su ambicije daleko, na Bliskom Istoku: "Evo, i sad me prate, znaju sve gdje sam bio, gdje idem i šta radim. Ja sam na Allahovom putu, neka me zovu kako hoće, neka kažu i da sam pripadnik Džema a-Islamija, svejedno mi je. Ja i sad njima kažem, dajte mi pasoš, jarrabi (moj Bože!; op. aut.), odoh ja u Irak."

Zakon u Evropi

I poticanje na terorizam je terorizam
   
Osobe osumnjičene za pripadnost terorističkoj grupi se tretiraju drugačije od ostalih osumnjičenika, prije svega po vremenu na koje im je moguće odrediti pritvor. Smatra se da je potencijalne teroriste potrebno duže ispitivati. U Francuskoj je, primjerice, taj limit ograničen na pritvor od 72 sata, bez mogućnosti kontaktiranja advokata. U Njemačkoj, pak, mora izaći pred sudiju u roku od 48 sati od hapšenja, a može biti i zadržan u pritvoru bez suđenja sve do kraja istrage. Slično je i u Norveškoj, s tim što sudija smije produžiti pritvor ako ocijeni da je potrebno. U Grčkoj pritvor može trajati 12, pa čak i 18 mjeseci u izuzetnim slučajevima, dok pritvorenik u Italiji nakon 24 sata mora vidjeti advokata. U Španiji tužitelj može odrediti pritvor najviše do 13 dana, dok u Sjedinjenim Američkim Državama pritvor može trajati i do šest mjeseci. U Velikoj Britaniji se i poticanje na terorizam smatra terorističkim aktom. U Bosni i Hercegovini postoji sličan zakon, ali on se odnosi samo na novinare.

BHDANI, broj 557; 15.02.2008

[danas]

danas

danas

• Gost

I, još me nešto zanima; šta ćemo s pacijentima as such, hoćemo li i njega i kamo protjerati??? Trebalo bi, mišamu, ovi nije zdrav. Ili je on OK jer je "naš"?

nemo' njega, on ce ponovo dobiti BH pasos -- legalno

[Saian]

Saian

Saian

Zadnji postovi: Saian

Prikaši statistiku: Saian.

• 
• Hrabri forumaš
• Nema dalje
• Rejting: 197
• Postova: 2944

Srbi iz Krajine su dobili državljanstva kao i Bošnjaci iz Sandžaka. Listom, tokom i poslije rata, bez problema i bez ikakvih pitanja. I svi su, i jedni i drugi, koliko znam, već odavno napustili (ili istjerani) iz privatne imovine koja je davno vraćena svima, svuda. I u BL i u Sarajevu.

na stranu tema za moment, ovo citirano sve cheshce chitam i chujem od Dodika i Lajchaka pa evo sad vidim i da se polako preuzima kao fakt, a fakt je koliko i to da je Armija BiH gadjala Markale, ljudi ja lichno znam desetine sluchajeva kod kojih chak nije rijech o Srbima iz Krajine nego o Srbima iz Zenice koji josh uvijek sjede u kucama Bosnjaka u Banjaluci, takodjer bruka Srba iz raznih dijelova Hrvatske koji su davali svoje shupe za kuce u centru Banjaluke jer si Banjaluchani nisu mogli priustit da budu izbirljivi, il shupa il Manjacha, i ti ljudi sad vec 10 godina guraju kamen s jednog RS suda na drugi pa s tog onda na treci, a onda najchesche isponove i tako deset jebenih godina vec  stoga, ako mozhe malo ixnay on the ova pricha "svi su izasli iz tudjeg", pun mi je kua, ko da mi neko konstanto pljuje u lice   

[Victrola]

Victrola

Victrola

Zadnji postovi: Victrola

Prikaši statistiku: Victrola.

• 
• Hrabri forumaš
• Dipl. Forumaš
• Rejting: 168
• Postova: 1925

Vjerujem ...
Povedoh se onim što je zvanična priča prema kojoj je sva privatna imovina vraćena vlasnicima, svuda i na svim stranama. Vjerujem da postoje pojedinačni slučajevi, ali i međ org tvrde da je to gotovo završen proces.
Čak i 'naši' političari, kojima su godinama bila puna usta aneksa 7, to odavno ne pominju.
Vjerujem ti, naravno, posebno ako imaš nekoga tamo (ja nemam) pa znaš detalje iz prve ruke.
Ali, ne znam zašto onda niko o tome više ne govori. Ni političari, ni mediji ... zašto to ne demantiraju. 

[Saian]

Saian

Saian

Zadnji postovi: Saian

Prikaši statistiku: Saian.

• 
• Hrabri forumaš
• Nema dalje
• Rejting: 197
• Postova: 2944

Vjerujem ...
Povedoh se onim što je zvanična priča prema kojoj je sva privatna imovina vraćena vlasnicima, svuda i na svim stranama. Vjerujem da postoje pojedinačni slučajevi, ali i međ org tvrde da je to gotovo završen proces.
Čak i 'naši' političari, kojima su godinama bila puna usta aneksa 7, to odavno ne pominju.
Vjerujem ti, naravno, posebno ako imaš nekoga tamo (ja nemam) pa znaš detalje iz prve ruke.
Ali, ne znam zašto onda niko o tome više ne govori. Ni političari, ni mediji ... zašto to ne demantiraju. 

pa treba ukidat RS, ne stignu se  takvim marginalijama zahebavat, istina je da su ti ljudi prepusteni korumpiranom i pristrasnom sudstvu i da su presude u najmanju ruku iracionalne da se ne bih ponavljao citirat cu sebe s teme "Delozhirani Srbi iz Brchkog tuzhe povratnike Hrvate" 
Da bi imali mogućnost pregleda linka, molimo Vas da se registrujete ili prijavite ukoliko već imate Korisnički račun.

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=3&t=51125&p=1892580&hilit=tuze+hrvate#p1892580

Zavidan broj Banjaluchana je takodjer na sudovima vec skoro deceniju jer ih slichno ovom sluchaju tuzhe za shupu koju su napravili ili treshnju koju su zasadili i zalijevali, samo da se procesi sto vishe otegnu, da ljudima omrznu njihovu imovinu, popiju zhvce, dovedu do psiholoshkog i financijskog ruba i natjeraju na odustajanje. Kakav je to samo Apsudristan: dodijele im tudje kuche, udju, smjeste, sve super, ali ne, oni naprave shupu, betoniraju prilaz i posade jabuku, no nista ni protiv toga no potom dolazi potrazhivanje neke odstete sto ja samo vidim kao znak da su oni vjerovali da je to sad njihovo, a to mi je fuj, jer nije li to gradit svoju srecu na tudjoj nesreci, to vishe nema veze sa privremenim smjeshtajem jer, ako je privremeni onda si to znao i kad si ulagao u to, ne pravish li se sad malo lud. Jedan primjer covjek koji je zamijenio svoju imovinu sa likom iz Zenice primjeti da ovaj gradi kucu odmah do njegove odlazi do suda trazhi privremenu mjeru za obustavu radova jer je parnica u toku, dobija to no kuca je u medjuvremenu vec zavrshena, bez gradjevinske dovole dodushe no to ne ometa sudiju da u presudu uvrsti i tu novonapravljenu kucu i da presudu uslovi obestecenjem za nju. Na primjedbu da ne postoji niti gradjevinska dozvola za istu i da je mogu srusiti kad hoce, nakon sto se ta odsteta isplati, sudija odgovara da je i on napravio kucu bez gradjevinske dozvole pa sta.

ono sta je bitno reci je da zamjene koje su obavljene u ratu se smatraju nevazecim tim samim aneksom 7 o kojem prichas no u RS- u je svako morao dokazati da je bio prisiljen mijenjati imovinu i da to nisu bili normalni uslovi i svako normalan bi pomislio da takvo sto dokazati nije nikakav problem pored Manjache, Omarske... rushenja dzamija, prijechenja smrcu i batinama, nochnom teroriziranju, ali samo neko ko to nije pokushao na jednom sudu u RS-u ce pomisliti da je lako, jer se dogadjalo da se ugovor uopce ne ospori i ne bih se iznenadio da se i takvi sluchajevi smatraju rijesheni, dokazat na sudu u RS da si bio zrtva represije, atmosfere straha i terora u BL za vrijeme rata je tezhe, nego dokazat da su Kupreshanin i Brdjanin uchestvovali u organizaciji i provedbi etnichkog chischenja, sto je perverzno ako mene pitash


Da bi imali mogućnost pregleda linka, molimo Vas da se registrujete ili prijavite ukoliko već imate Korisnički račun.

http://www.sense-agency.com/en/stream.php?sta=3&pid=5323&kat=3

"You want the United Nations to turn people still living in their homes into refugees," he told the delegation and demanded an explanation as to why so many people all of a sudden were so eager to leave their homes. The mayor of Bosanski Novi admitted that some Serb paramilitary groups were putting pressure on the Muslim population, but claimed that the authorities of the Serbian Republic of BH had no part in that. He assured him that the authorities in fact tried to "protect the Muslims" in this way. Kirudja rejected the second request for "mass evacuation under the auspices of the international community."

A few days later, the mayor of Banja Luka, Vojo Kupresanin, came to the UN office and said that about 15,000 Muslims from Prijedor, Kljuc, Dubica, Sanski Most and Banja Luka, who allegedly did not want to live in the Autonomous Region of Krajina, were heading towards Dvor and that they would be followed by another 15,000 quite soon. Kupresanin wanted the UN and Western countries "to see what they would do with them." 

 


zasto o tome niko ne pricha ne znam, nikog ne zanima osim tih ljudi koji idu od nemila do nedraga po sudovima, deveranje sa sudom je patnichka stvar chak i kad si u okruzhenju koje ti ne postavlja prepreke i ne shilji za drugu stranu pa se zato ove apsurdne presude mogu lako podvesti i kamuflirati pod "zakon" i pravo" (dvije u medjuvremenu meni tako isprazne rijechi), zamisli recimo da su Zhidovi u pola Njemachke koja je ostala pod nacistichkom vladavinom morali pokrenuti tuzhbe  i dokazivati da su morali otici i da nisu dobrovoljno napustili svoju imovinu, ovo sta se deshava u RS-u nije puno dalje od toga,  moze biti kako ti kazhes da je dosta tih sluchajeva "rijesheno", al kladim se da se i rijeshenim smatraju i ovi kojima se izriche neosnovana odsteta koju ljudi ne mogu platiti pa ja pitam koji kua je tim rijesheno,  me ne mogu o ovome vishe, svaki put me shebe sorry 

[zena]

zena

zena

Zadnji postovi: zena

Prikaši statistiku: zena.

• 
• Ganc nov
• Rejting: 3
• Postova: 20

Srbi iz Krajine su dobili državljanstva kao i Bošnjaci iz Sandžaka. Listom, tokom i poslije rata, bez problema i bez ikakvih pitanja. I svi su, i jedni i drugi, koliko znam, već odavno napustili (ili istjerani) iz privatne imovine koja je davno vraćena svima, svuda. I u BL i u Sarajevu.

na stranu tema za moment, ovo citirano sve cheshce chitam i chujem od Dodika i Lajchaka pa evo sad vidim i da se polako preuzima kao fakt, a fakt je koliko i to da je Armija BiH gadjala Markale, ljudi ja lichno znam desetine sluchajeva kod kojih chak nije rijech o Srbima iz Krajine nego o Srbima iz Zenice koji josh uvijek sjede u kucama Bosnjaka u Banjaluci, takodjer bruka Srba iz raznih dijelova Hrvatske koji su davali svoje shupe za kuce u centru Banjaluke jer si Banjaluchani nisu mogli priustit da budu izbirljivi, il shupa il Manjacha, i ti ljudi sad vec 10 godina guraju kamen s jednog RS suda na drugi pa s tog onda na treci, a onda najchesche isponove i tako deset jebenih godina vec  stoga, ako mozhe malo ixnay on the ova pricha "svi su izasli iz tudjeg", pun mi je kua, ko da mi neko konstanto pljuje u lice   

sajo sreco....nemoj da pricas o stavrima koje ni nasi politicari vise ne pominju..kvaris mi iluzije...

evo..udri brigu na vese'je i pecaj
<a href="http://www.youtube.com/watch?v=gAd0fQZs5UQ" target="_blank">http://www.youtube.com/watch?v=gAd0fQZs5UQ</a>



Da bi imali mogućnost pregleda linka, molimo Vas da se registrujete ili prijavite ukoliko već imate Korisnički račun.

http://www.youtube.com/watch?v=gAd0fQZs5UQ&amp;feature=related

[Victrola]

Victrola

Victrola

Zadnji postovi: Victrola

Prikaši statistiku: Victrola.

• 
• Hrabri forumaš
• Dipl. Forumaš
• Rejting: 168
• Postova: 1925

@Saian
Razumijem tvoj bijes ali rekoh samo ono što danas govore svi, i naši i njihovi političari, i međ org i mediji - proces je skoro sasvim završen.
Ništa dalje. Nisam tu ni da sudim ni presuđujem, sorry.

[Saian]

Saian

Saian

Zadnji postovi: Saian

Prikaši statistiku: Saian.

• 
• Hrabri forumaš
• Nema dalje
• Rejting: 197
• Postova: 2944

mah zeno crime pays izgleda, a oni koji misle nesto drugo su obichne naivchine i budale no ja nemam srechu biti medju njima,  ja sam medju perverznim mazohistima koji iako znaju sve i vide sve, opet sutra ganjaju neki red, pravdu, obraz i savjest, e to je tek blentavo       

[zena]

zena

zena

Zadnji postovi: zena

Prikaši statistiku: zena.

• 
• Ganc nov
• Rejting: 3
• Postova: 20

mah zeno crime pays izgleda, a oni koji misle nesto drugo su obichne naivchine i budale no ja nemam srechu biti medju njima,  ja sam medju perverznim mazohistima koji iako znaju sve i vide sve, opet sutra ganjaju neki red, pravdu, obraz i savjest, e to je tek blentavo       

jasta neg' je blentavo, al ne posustaj pravednice! ne posustaj, bolje ti je nego da zavrsis ko neki... cinizam i sarkazam odgovor na sve...jer smo kukavice.... sad bih se od sramote objesila...međ' sunke..da imam tavan..i sunke 

[Saian]

Saian

Saian

Zadnji postovi: Saian

Prikaši statistiku: Saian.

• 
• Hrabri forumaš
• Nema dalje
• Rejting: 197
• Postova: 2944

@Saian
Razumijem tvoj bijes ali rekoh samo ono što danas govore svi, i naši i njihovi političari, i međ org i mediji - proces je skoro sasvim završen.
Ništa dalje. Nisam tu ni da sudim ni presuđujem, sorry.

Victrola nemash mi se zasto izvinjavati, teshko da si ti kriva za bilo sta, izvini ti, ako si dobila osjecaj da ja tebi nesto zamjerim, nije mi bila namjera i ne mislim da sam u postovima nesto slichno napisao,  malo sam na tom mjestu istanjenih zhivaca pa je mozda napisano ostrijim tonom, ali ti znash ono sto ti kazhu kao i svi mi, ne ochekujem ni ja naivno sad da se ljudi pored svakodnevnih nekih problema samoinicijativno zanimaju za proces povrata imovine u RS, ako istu nema tamo no mislim  da je isto tako legitimno da reagiram na ovako nesto kad prochitam i kazhem kako to izgleda iz mog ugla, to je sve sta sam ovdje pokushao uraditi i shebo sebi evociranjem jedno 2 dana, sljedeci put cu se, ako izdrzhim, najvjerovatnije zahvalit i propustit priliku, jer nema svrhe, samo sebe pojedem i podsjetim kako se mene i moje 10 godina psihichki dilda u zdrav mozak, opet oprosti ti, ako si se osjechala nekako direktno prozvana ili ako je antagonizam rikoshetirao u tvom smjeru, nije mi bila namjera niti imam osnove za takvo sto     

[Victrola]

Victrola

Victrola

Zadnji postovi: Victrola

Prikaši statistiku: Victrola.

• 
• Hrabri forumaš
• Dipl. Forumaš
• Rejting: 168
• Postova: 1925

Razumijem ... ako pročitaš moje postove unazad, ni u jednom nisam na bilo koji način dovela u sumnju tvoje tvrdnje. Samo sam, u jednoj rečenici, navela nešto što je opći stav, oko kojeg, izgleda, sada svi imaju saglasnost.
Teško je o bilo čemu pisati, na forumu, a da se u to ne upetlja i lično iskustvo koje svi imamo, po svim temama. Uz to, stignu i emocije i tako ... i samoj mi se to dešava, i češće nego bih željela.
Razumijem i tvoje, i emocije i iskustvo, i žao mi je zbog toga, zaista.
Pravo pitanje je onda - zašto se o tome ne govori i ne piše u većoj mjeri, i zašto 'naši' šute? Možda za neku drugu temu ...